utorak, siječanj 17, 2012
Eto, ništa se nije bitno promijenilo. Preletim članke u novinama, na portalima, blogove, čitam komentare po forumima i blogovima i mislim si kako se ništa ne mijenja - svi se natječu samo u tome tko će dalje i jače pljunuti na imaginarnog suparnika.
Prvi put u životu odlučila sam iz čistog inata stati na stranu Crkve. Dobro, ne toliko zbog Crkve same koliko zbog onih vrijednih pojedinaca u njoj a koje se svakima danom sve jače i jače omalovažava i vrijeđa. Jer u Hrvatskoj je postala moda svećenike generalno zvati pedofilima, časne sestre kurvama i hebačicama, generalno sve više i jače generalizirati, pa po stavovima nekih dadne se zaključiti kako je brate samo Crkva ta koja tlači, krade, ubija od stoljeća 7.
A kada se smijemo onim hrvatoustašoidnima i srbočetnicima koji se po forumima natječu tko bolje poznaje našu "zajedničku" okupatorno-neokupatorno osvajačko-žrtvenu povijest - onda im zdušno govorimo da su idioti koji se vraćaju u prošlost i kako bi se svi mi trebali lijepo poljubiti i zagrliti i oprostiti sve jedni drugima. A rat je završio u jako nam bliskoj prošlosti.
Zato su mi argumenti prosvijetljenih smiješni i jadni. Pa čovječe, sva sranja koja je Crkva radila u davnoj prošlosti su već odavno prožvakana i ispljunuta, priznata i od same Crkve kao veliki grijeh i bla bla. Pa doklem ćemo se svi generalno vraćati 700, 500, 300 godina u prošlost da bismo opet iznova zaključili isto. No, pa ako ćete i ići toliko u nazad onda stavite ruku na srce i zapitajte se (ili barem raspitajte) koliko je ta institucija s druge strane možda i doprinijela razvitku i obrazovanju siromašnih poljodjelnih i stočarskih krajeva? Raspitajte se malo među svojim sugrađanima ili literaturi o povijesti svojega kraja i vidite tko je otvarao prve škole, ubožnice, fakultete u krajnjoj liniji... Tko je iskorjenjivao incest u zabitim krajevima, tko se brinuo o onima na samrti i imao hospicije za neizlječivo bolesne, da ne nabrajam dalje. I dajte se pobogu zamislite o općim uvjetima života vremena o kojima govorite kada su ljudi živjeli na nama danas nezamislive načine i radili nama danas nezamislive stvari i bez da su u crkvu ikada kročili.
Dajte ljudi malo gledajte naprijed i gledajte normalno. Ljudi koji su iz nekog razloga odlučili se posvetiti Crkvi, bilo kao svećenici, fratri ili časne sestre, teolozi itd., svi su oni ljudi od krvi i mesa. Neki su dobri, a neki su loši. Svi oni jednako kao i mi jedu, kakaju, prduckaju, podriguju, spavaju, čitaju, pišu, valjaju gluposti ili pričaju pametne stvari. Čine neoprostive i oprostive stvari. Kad netko od njih grdno pogriješi - pogriješio je on kao pojedinac. Kad netko od njih čini dobro - čini ih isto kao pojedinac.
Sramota je da se danas u "intelektualnim" krugovima čovjek srami izjaviti da je vjernik jer određeni kružoci unatoč i nažalost svemu pročitanome u životu ne vide dalje od svojeg samozadovoljnog nosa punog pameti. Ti si vjernik? A budala, Crkva krade, laže ubija i siluje dječicu. Kako možeš biti vjernik?
Svakome s imalo pameti je jasna elementarna razlika između vjere i institucije, a zatim dalje i razlika između svega onoga i svih onih koji tu instituciju i čine. Svako generaliziranje je opasno i primitivno, bez obzira s čije strane dolazi, pa upravo zato svi oni koji se natječu u takvom pljuvanju trebaju malo zastati i zapitati se pa po čemu smo onda mi bolji od te iste nazadne Crkve?
Gospodo draga, sa zadovoljstvom objavljujem da sam friško pečeni katolik, krštena 27.03.2011., krizmana na Uskrs i udana u Crkvi 08.10.2011. Ajme fuuuuuj me biloooo... :))))))))
Ajmo, udri brale, da vas čuuuuuuujeeeeeem!!!! Tko će me jače, gadnije, "pametnije" popljuvati?
ponedjeljak, prosinac 5, 2011
Kao prvo, od srca zahvaljujem svima koji su glasali protiv HDZ-a. Bog vas blagoslovio. I ja sam, kao i mnogi, izašla na izbore samo zato da budem sigurna da se mojim glasom neće manipulirati.
Kao drugo - sretna sam jer očito ima nade za ovaj narod, jer je ovakav rezultat očiti dokaz napretka u svijesti ljudi.
I kao treće, ja molim sve one koji imaju bilo kakve efikasne ideje da ovu stranku opasnih namjera zauvijek rasformiramo i izbrišemo s lica zemlje kako bi napravili mjesta za neke nove, drugačije i pametnije ljude, da se jave, udruže i rasture bandu lopovsku jednom zauvijek.
Hrvatskom narodu od srca želim da im više nikada ne gledamo te gadne, lopovske, pokvarene, nesposobne njuške.
A svima onima koji se boje staljinizma, komunizma i ostalih "prijetnji" opstojnosti hrvatskog naroda, poručujem da se vrate nazad u underground, ropotarnicu povijesti, pročitaju koju knjigu, nauče pisati hrvatski jezik kako bi se barem pismeno mogli izražavati o "ljubavi" prema domovini Hrvatskoj. I neka tamo ostanu. Ili barem emigriraju da nam ne zagađuju zemlju.
Potpis:
Hrvatica, katolkinja, lijevo orijentirana, koja za razliku od tikvana koji su glasali za HDZ - stvarno voli Hrvatsku svim srcem.
Voli vas Oli
petak, studeni 4, 2011
Milinoviću u zatvor te treba strpati, čovjek je na Krku umro pred vratima zaključane Hitne! Sramote, sramote, užasa.....
Ti i tvoji niste normalni, dovodite u pitanje živote ljudi koji ne žive u gradu!!!
Gonite mi se bando lopovska i nesposobna više s očiju, nije dosta što ste nas opljačkali, uništili, sada nas hoćete i ubit!
utorak, listopad 4, 2011
Daklem, kolege blogeri, Olimpiji se bliži i taj dan.
I dok se raznorazni politički jebivjetri prepucavaju, ustaše i četnici vode svoje virtualne bitke, ekonomska kriza ponovno dolazi, znanstvenici obaraju Einsteina... ja se odlučih udati. Ili oženiti. Ili vjenčati. Kako vam paše. I to u crkvi.
Nu, majku mu, već mi je i bilo vrijeme nakon toliko godina. Čak jedanaest.
Uskoro gospodo. Uskoro. Već ovu subotu. Poželite mi sreću :).
Srdačan pozdrav i doviđenja. Tad ću vjerojatno već bit s drugovačijim potpisom.
Voli vas Oli
I jedna prigodna :)))))))))))))))))))))))))))
srijeda, kolovoz 3, 2011
Iako je početaka ovog teksta u mojoj glavi bilo zaista mnogo, nijedan se nije iskristalizirao.
Oduvijek sam vjerovala. Vjerovala dušom i tijelom. Neuvjetovano, nenametnuto, neobjašnjeno. Odrasla u obitelji agnostika i ateista. Nikad u izvanjskom doticaju s onim što bi netko ili ja mogao nazivati Bogom. A uvijek sam ga čula u svojoj glavi (svi s psihijatriskim teorijama isto otkantajte, nisam idiot).
Uvijek ga čujem. Čim ga zazovem. Dobijem odgovor na pitanje... i to ne samo odgovor već i objašnjenje. Koje ne dolazi od mene same, da se razumijemo. O samim odgovorima i pitanjima ne morate znati. To je ipak samo moja stvar. Moje doživljavanje svemira i uzročno-posljedičnih odnosa.
Ne spadam u nijedno stado ovaca. Niti želim spadati. Nikada neću spadati jer On mi se obraća. Ne treba mi za to nikakav posrednik. Nikakva institucija. Ja i On smo dovoljni. On, Ona ili Ono, nebitno. On je u meni i ja ga čujem. Slušam i poslušam kada to želim jer kao slobodno biće imam izbor... I On mi daje do znanja da me kao slobodno biće i priznaje....