Tko je ili što bi trebao biti intelektualac? "Intelektualac je čovjek koji koristi više riječi no što je potrebno da objasni stvari koje ne razumije." (Eisenhower prema Wiki). 

Neću kopati po Klaiću da bih pisala definicije. Pokušati ću samoj sebi objasniti taj pojam.

 Općenito se intelektualcem smatraju visokoobrazovane osobe, društveno svjesne, velikog opsega znanja i dobrog poznavanja opće kulture. Iako možda i udovoljavam nekim predispozicijama za navedenu kategoriju (ako uzimamo u obzir fakultet), ne smatram se intelektualkom, niti se to trudim biti. A ne trudim se biti jer nije dovoljno završiti fakultet da bi se čovjek mogao samoprozvati intelektualcem.

Za mene je intelektualac čovjek koji udovoljava slijedećim karakteristikama:
- općenita načitanost, široko polje interesa, otvorenost za novo
- kreativnost
- konstruktivnost i logika
- društvena angažiranost i svjesnost
- plemenitost
- skromnost
- prihvaćanje tuđih stajališta
- kognitivna sposobnost
- sposobnost širokog gledanja na stvarnost, sposobnost razumijevanja problematike s više gledišta...

Intelektualac bi trebao po svojim stavovima biti dijametralno suprotan od primitivca, ali istovremeno biti u mogućnosti spoznati nivo razmišljanja jednog primitivca, te moći i s njim argumentirano razgovarati.

Promatrajući naše kvaziintelektualce, došla sam do zaključka da svi manifestiraju određene karakteristike i stavove za koje smatraju da su neoborivi, i već time automatski spadaju u red primitivaca:
- protestiraju protiv svega  živoga i neživoga, ali nikada nisu u prvim linijama fronte;
- svih koji se razlikuju od njih po stavovima smatraju idiotima i primitivcima (tu podrazumijevam argumentirane diskusije)
- na sve gledaju s visoka
- slušaju "isključivo" alternativnu muziku, neka kvazi  muzička imena, što nepoznatija to bolje; oni koji su bar jedan narodnjak poslušali za njih su socijalno mrtvi
- slušanje jazza je za njih vrhunac
- žele uvijek biti najglasniji i da im se svi klanjaju zbog njihove pameti
- uglavnom se s neistomišljenicima obračunavaju preko pisanih medija, ne pokazujući dovoljno muda da se pogledaju oči u oči
- gutaju brdo knjiga i  pretjerano se razbacuju  definicijama i tuđicama kako bi u diskusijama mogli biti uvijek "prvi" - što znači da su stravično egoistični
- masovno i na redovnoj bazi obilaze art događanja i prave se da razumiju umjetnost, svršavaju na umjetnike koji izlažu svoja umjetnička djela poput upišanih i usranih kreveta, šarenih redova kockica koji vode pitajbogatkoznakamo, praznih platna i tome slično...
- većinom lijeni i nesposobni za život u svijetu gdje jači kvači
- duboko iskompleksirani (ni oni sami valjda ne znaju zašto)
- u stanju su beskrajno filozofirati, lamentirati i diskutirati teme bez da dođu do nekog pametnog ili logičnog zaključka,
- na području empirijskog zaključivanja  - totalno zakržljali.

Ja bih takve "intelektualce" nazvala malograđanskom intelektualom. Oni jesu bistri i načitani, ali stavovi su im upravo malograđanski kao i običnim malograđanima koji svoju malograđanštinu pokazuju u svakodnevnoj, uobičajenoj problematici i tematici, dok su kvaziintelektualci tu svoju malograđanštinu podigli na malo apstraktniji nivo.

Uglavnom, od takvih kvaziintelektualca nikakve koristi. Oni su sami sebi svrha, njihovo filzofiranje je čisto l'art pour l'art (najbolje pogledati pod  blog bolegr opis pojam larpurlartizam).

Ne znam s kojim opravdanjem gore opisani sebe smatraju kremom društva, kad to mogu biti jedino ako okolo hodaju sa šlagom na glavi...