Sama sebi sam jučer obećala da više neću pisati na blogu. Ne znam zašto, vjerojatno zato što mi to oduzima previše vremena. Ali, opet, čim su se misli počele rojiti po glavi, odmah sam sjela i počela pisati. Jer, jednostavno, to moram izbaciti iz sebe van. 

Imam veliki problem - moj mozak više ne sluša moje želje. On vodi svoju politiku. Ja bih lijevo, on bi desno; ja bih pamtila - on neće; ja bih čitala, on ne bi. Moj mozak i ja smo dva odvojena entiteta. Barem je tako u zadnje vrijeme.  Ne da mi da radim što želim. Moj mozak reagira instiktivno, a meni se to ne sviđa. Moj mozak uopće nije racionalan (apsurdno, on bi trebao biti racionalan a ne ja, zar ne?).

Ja mislim da moj mozak namjerava uskoro proglasiti neovisnost. Ili barem dio mozga. Mislim da mu je dosta ropstva pod mojom čizmom. Ja sam loš gospodar. Tjeram ga da previše radi i zato se pobunio. Buni se već par godina na uvjete života. A što ću mu ja, dok je u mojoj glavi nema mrdanja.

No, tu i tamo mu dozvolim da se odmara, da ne radi ništa. I znate što on napravi? Pobriše i uništi sve što je prije godišnjeg radio. Jednostavno sve nestane. I kako da se moj mozak i ja složimo kad imamo različite poglede na svijet....

Nema suživota za mene i moj mozak.

Ništa, morati ću pronaći negdje novi mozak, malo poslušniji i mirniji. Ako netko zna gdje mogu naći jeftin mozak, ali novi - ne rabljeni, neka mi obavezno javi.

Hvala unaprijed.